OTKRICE I PODJELA AMERIKE

VENECUELA

Venezuela je najsjevernija država Južne Amerike, smještena na obali Karipskog mora. Na zapadu granici s Kolumbijom, na jugu s Brazilom te na istoku sGvajanom.

Na istoku oko jezera Maracaibo i u središnjem dijelu zapadno od rijeke Orinoco reljef je nizinski. Na krajnjem zapadu zemlje uz kolumbijsku granicu, zatim duž veceg dijela obale te izmedu spomenutih nizina pružaju se najsjeverniji ogranci Anda u kojima nadmorska visina doseže 5007 m (Bolivarov vrh). Istocno od Orinoca reljef se uzdiže prema jugu i istoku i tvori zapadni dio Gvajanskog gorja u kojem se nalazi Andeoski vodopad, najviši na svijetu (pad vode je 979 m).
Klima Venezuele je tropska, uglavnom vlažna i vruca, nešto blaža samo u gorskim predjelima. Najveca rijeka je Orinoco koji utjece u more velikom deltom.
Na podrucju Venezuele osnovana je 1522. jedna od prvih španjolskih naseobina u Južnoj Americi, a nešto kasnije je vecina venezuelanskog teritorija ukljucen u sastav potkraljevstva Nove Granade, a manji je istocni dio prikljucen Novoj Andaluziji.
Nakon nekoliko neuspješnih ustanaka zemlja je proglasila neovisnost od Španjolske 5. srpnja 1811. pod vodstvom Simóna Bolívara. Borba za samostalnost potrajala je deset godina, a u njoj su se uz Bolívara istakli i generali Antonio José de Sucre i José Antonio Páez koji je postao i prvim predsjednikom Venezuele nakon raspada unije s Ekvadorom i Kolumbijom godine 1830.
Politicki život Venezuele u 19. i ranom 20. stoljecu obilježili su nestabilnost, žestoka borba za vlast i diktature. Nakon smrti autoritarnog vode Juana Vicentea Gómeza godine 1935. zapocela je demokratska preobrazba zemlje koja je dovela do konacnog povlacenja vojske iz politickog života 1958. Iskorištavanje nalazišta nafte povecalo je nacionalno bogatstvo.
Godine 1998. za predsjednika je izabran populist Hugo Chávez, potpukovnik padobranstva i glavni organizator neuspješnog pokušaja državnog udara u veljaci 1992. Chávez je proveo opsežne reforme politickog sustava, ojacao socijalnu državu s ciljem poboljšanja životnih uvjeta najsiromašnijih slojeva i zahladio odnose sa SAD-om zastupajuci istovremeno inicijative za regionalno povezivanje i suradujuci s komunistickom Kubom. Njegova je politika izazvala protivljenje venezuelanskih gospodarstvenika, sindikata i studenata; popularan je u dijelu stanovništva zemlje, medu siromašnijima