OTKRICE I PODJELA AMERIKE

URUGVAJ

Ime Urugvaj je država u Južnoj Americi, smještena izmedu Brazila na sjeveroistoku i Argentine na zapadu, s obalom na Atlantskom oceanu i estuariju Rio de la Plate. Oko polovice stanovništva zemlje živi u glavnom gradu, Montevideu.
Urugvaj je druga najmanja zemlja u Južnoj Americi, ali i jedna od politicki i gospodarski najstabilnijih.


 "Urugvaj" dolazi iz jezika Guaraní domorodackog stanovništva ove regije, a znaci "rijeka obojanih ptica".
Prvi Europljani stigli su na podrucje današnjeg Urugvaja u ranom 16. stoljecu. I Španjolska i Portugal pokušali su kolonizirati zemlju, a konacnu su pobjedu odnijeli Španjolci. Buduci glavni grad Montevideo osnovan je pocetkom 18. stoljeca i ubrzo je postao rival Buenos Airesu preko Rio de la Plate. Ipak, u španjolskom kolonijalnom sustavu Montevideu je pripala više vojna, a Buenos Airesu trgovacka uloga.
U ranom 19. stoljecu diljem Južne Amerike, pa tako i u Urugvaju (zvanom tada i Banda Oriental, "Istocno podrucje") nastali su oslobodilacki pokreti. Urugvajski teritorij bio je predmetom spora novonastalih država Brazila i Argentine. Brazil je prikljucio podrucje 1821. pod imenom Provincia Cisplatina, ali nakon pobune 25. kolovoza 1825 Urugvaj je izvojevao neovisnost potvrdenu ugovorom u Montevideu 1828.
Domorodacko stanovništvo Indijanaca Charrúa je tijekom tri stoljeca kolonizacije desetkovano, a taj je proces kulminaciju doživio 11. travnja 1831. u masakru kod Salsipuedesa kojeg je vodio general Fructuoso Rivera, prvi predsjednik Urugvaja. Posije tog datuma preostali Charrúe su raspršeni i njihova je kultura prestala postojati, iako charrúanska krv još uvijek tece žilama mnogih Urugvajaca kao rezultat miješanja španjolskog i indijanskog stanovništva u kolonijalno doba. Cetiri pripadnika naroda Charrúa – Senaqué, zatim voda Vaimaca Pirú, ratnik Tacuabé i njegova žena Guyunusa – odvedeni su 1833. u Pariz i tamo pokazivani kao cirkuska atrakcija.
U drugoj polovici 19. stoljeca Urugvaj je sudjelovao u Ratu trojnog saveza (s Brazilom i Argentinom) protiv Paragvaja.
Zemljom je vladao niz izabranih, ali i imenovanih predsjednika, prolazila je kroz povremene sukobe sa susjedima, doživjela politicke i ekonomske fluktuacije i modernizaciju te velik priljev imigranata, najviše iz Europe. Za mandata predsjednika Joséa Batllea y Ordóñeza Urugvaj je postao napredna država sa složenim sustavom socijalne zaštite; vecim dijelom 20. stoljeca zemlja je bila ravnopravna europskim nacijama. Zbog naprednog socijalnog sustava i stabilne demokracije Urugvaj je dobio nadimak "Švicarska Latinske Amerike".
Urugvajsko se gospodarstvo temelji na izvozu poljoprivrednih proizvoda. Dva su svjetska rata donijela zemlji blagostanje zbog povecanog izvoza žitarica i govedine u ratom opustošene europske zemlje. Nakon drugog svjetskog rata svjetske cijene prehrambenih proizvoda naglo su pale što je prouzrocilo velike probleme urugvajskoj privredi. U 1960-ima se poceo raspadati sustav socijalne zaštite. Vlada je izgubila potporu javnosti, osobito studenata, radnika i obitelji niže socio-ekonomske klase koji su najjace osjetili posljedice prilagodbe na marginalizaciju poljoprivrede u svjetskom gospodarstvu. Na krizu je nasiljem odgovorila radikalno lijeva skupina Tupamaros što je potaklo vladu da pojaca represivne mjere, ukljucujuci i ukidanje osobnih prava pod predsjednicima Jorgeom Pachecom Arecom i njegovim nasljednikom Juanom Maríom Bordaberryjem. Na koncu je 1973. vlast u zemlji preuzela vojska, cime je zapocelo 11-godišnje razdoblje diktature u nekoc najstabilnijoj demokraciji na kontinentu. Demokracija je ponovno uspostavljena 1984. izborom Julia Maríe Sanguinettija za predsjednika