SREDNJA AMERIKA

Srednja Amerika obuhvaca kopneni most izmedu Sjeverne i Južne Amerike kao i Zapadnoindijske otoke , a zemljopisno i geološki do kopnene prevlake Tehuantepec pripada kontinentu Sjeverne Amerike. Povijesno gledano, Srednja se Amerika može smatrati samostalnim kontinentom. Kopno Srednje Amerike od prevlake Tehuantepec do prevlake Darién na granici izmedu Paname i Kolumbije naziva se Centralna Amerika.
Na tom kopnenom mostu pretežno se govori španjolski. Jedina je iznimka Belize gdje se govori engleski. Na otocima u Karibima govori se engleski, francuski, španjolski i nizozemski.

                  BOLIVIJA

             ARGENTINA

          PODJELA AMERIKE

                        CILE

              KOLUMBIJA

                        BRAZIL

                 EKVADOR

              GVAJANA

            PARAGVAJ

                   PERU 

                       URUGVAJ

                       SURINAM

                         VENECUELA

ANGLO AMERIKA

Angloamerika je termin koji se koristi za oznacavanje onih dijelova Amerike u kojima je glavni jezik engleski ili koje imaju znacajne povijesne, lingvisticke i kulturne veze s Engleskom ili Britanskim otocima. Alternativno, Angloamerika je americki dio Anglosfere.
U Angloameriku se gotovo iskljucivo ubrajaju Sjedinjene Države i Kanada, tj. zemlje koje tvore sjeverni dio Sjeverne Amerike. Belize, Panama, Gvajana (ili Gvajane), Jamajka i nekoliko karipskih država ukljucene su u šire znacenje Angloamerike unatoc svojoj blizini ili smještaju u Južnoj Americi (usporedi s Latinskom Amerikom). Kada se govori o ovoj široj grupi ponekad se koristi termin Anglofonska Amerika.
Nasuprot tome, pridjev angloamericki koristi se u sljedecim pogledima:
Može se koristiti za obilježavanje kulturne sfere koju dijele Engleska, Sjedinjene Države i ponekad Engleska Kanada. Na primjer, "angloamericka je kultura razlicita od francuske kulture." Politicki vode poput Sir Winstona Churchilla, Franklina Roosevelta i Ronalda Reagana upotrebljavali su termin tijekom povijesti u razmatranju "prostornog odnosa" izmedu Sjedinjenih Država i Engleske.
Može se koristiti za opisivanje odnosa izmedu Ujedinjenog Kraljevstva (ili specificno Engleske) s jedne strane i Amerike, posebice Sjedinjenih Država, s druge strane. Na primjer, "angloamericki odnosi su bili napeti prije americko-britanskog rata iz 1812."
Kao imenica, Angloamerikanac može oznacavati osobu iz Amerike koja govori engleskim. Ova se uporaba najcešce javlja u razgovoru o povijesti ljudi koji su govorili engleskim u Sjedinjenim Državama i ogranicen broj ljudi koji su govorili španjolskim u zapadnom SAD-u tijekom americko-meksickog rata. Ova uporaba opcenito zanemaruje razlike izmedu ljudi engleskog, njemackog, irskog ili nekog drugog sjevernoeuropskog podrijetla, te obuhvaca vecinu bijelaca u Sjedinjenim Državama koji govore engleskim.
Angloamerika je nekada bila obecana zemlja za siromašno stanovništvo tadašnje Europe. Gradile su se ceste i željeznice, radilo se u rudnicima i tvornicama, a za to je bila potrebna jeftina radna snaga. Ali danas više nije tako jer je doseljavanje ograniceno u kvotama, a traže se visokoobrazovani strucnjaci. Unutaramericko kretanje novi je tip kretanja, a ima samo jedan smjer: Latinska Amerika-Angloamerika. Meksiko, Kuba i otoci Antila podrucja su s kojih stanovnici odlaze u SAD ili Kanadu, zbog ekonomskih, ali i politickih razloga. Stoga je i španjolski jezik u nekim djelovima Angloamerike, uz engleski, postao gotovo i službeni jezik.

LATINSKA AMERIKA

Latinska Amerika se sastoji od država Sjeverne Amerike (Meksiko), Centralne Amerike (od Gvatamale to Paname), pojedinih ostrva u Karibima i Južne Amerike ciji stanovništvo govori romanskim jezicima iako se u istim zemljama govore i izvorni Americki jezici. Najcešce se pod pojmom Latinske Amerike podrazumijevaju države u kojima se govore Španski i Portugalski.

VENECUELA

Venezuela je najsjevernija država Južne Amerike, smještena na obali Karipskog mora. Na zapadu granici s Kolumbijom, na jugu s Brazilom te na istoku sGvajanom.

Na istoku oko jezera Maracaibo i u središnjem dijelu zapadno od rijeke Orinoco reljef je nizinski. Na krajnjem zapadu zemlje uz kolumbijsku granicu, zatim duž veceg dijela obale te izmedu spomenutih nizina pružaju se najsjeverniji ogranci Anda u kojima nadmorska visina doseže 5007 m (Bolivarov vrh). Istocno od Orinoca reljef se uzdiže prema jugu i istoku i tvori zapadni dio Gvajanskog gorja u kojem se nalazi Andeoski vodopad, najviši na svijetu (pad vode je 979 m).
Klima Venezuele je tropska, uglavnom vlažna i vruca, nešto blaža samo u gorskim predjelima. Najveca rijeka je Orinoco koji utjece u more velikom deltom.
Na podrucju Venezuele osnovana je 1522. jedna od prvih španjolskih naseobina u Južnoj Americi, a nešto kasnije je vecina venezuelanskog teritorija ukljucen u sastav potkraljevstva Nove Granade, a manji je istocni dio prikljucen Novoj Andaluziji.
Nakon nekoliko neuspješnih ustanaka zemlja je proglasila neovisnost od Španjolske 5. srpnja 1811. pod vodstvom Simóna Bolívara. Borba za samostalnost potrajala je deset godina, a u njoj su se uz Bolívara istakli i generali Antonio José de Sucre i José Antonio Páez koji je postao i prvim predsjednikom Venezuele nakon raspada unije s Ekvadorom i Kolumbijom godine 1830.
Politicki život Venezuele u 19. i ranom 20. stoljecu obilježili su nestabilnost, žestoka borba za vlast i diktature. Nakon smrti autoritarnog vode Juana Vicentea Gómeza godine 1935. zapocela je demokratska preobrazba zemlje koja je dovela do konacnog povlacenja vojske iz politickog života 1958. Iskorištavanje nalazišta nafte povecalo je nacionalno bogatstvo.
Godine 1998. za predsjednika je izabran populist Hugo Chávez, potpukovnik padobranstva i glavni organizator neuspješnog pokušaja državnog udara u veljaci 1992. Chávez je proveo opsežne reforme politickog sustava, ojacao socijalnu državu s ciljem poboljšanja životnih uvjeta najsiromašnijih slojeva i zahladio odnose sa SAD-om zastupajuci istovremeno inicijative za regionalno povezivanje i suradujuci s komunistickom Kubom. Njegova je politika izazvala protivljenje venezuelanskih gospodarstvenika, sindikata i studenata; popularan je u dijelu stanovništva zemlje, medu siromašnijima

URUGVAJ

Ime Urugvaj je država u Južnoj Americi, smještena izmedu Brazila na sjeveroistoku i Argentine na zapadu, s obalom na Atlantskom oceanu i estuariju Rio de la Plate. Oko polovice stanovništva zemlje živi u glavnom gradu, Montevideu.
Urugvaj je druga najmanja zemlja u Južnoj Americi, ali i jedna od politicki i gospodarski najstabilnijih.


 "Urugvaj" dolazi iz jezika Guaraní domorodackog stanovništva ove regije, a znaci "rijeka obojanih ptica".
Prvi Europljani stigli su na podrucje današnjeg Urugvaja u ranom 16. stoljecu. I Španjolska i Portugal pokušali su kolonizirati zemlju, a konacnu su pobjedu odnijeli Španjolci. Buduci glavni grad Montevideo osnovan je pocetkom 18. stoljeca i ubrzo je postao rival Buenos Airesu preko Rio de la Plate. Ipak, u španjolskom kolonijalnom sustavu Montevideu je pripala više vojna, a Buenos Airesu trgovacka uloga.
U ranom 19. stoljecu diljem Južne Amerike, pa tako i u Urugvaju (zvanom tada i Banda Oriental, "Istocno podrucje") nastali su oslobodilacki pokreti. Urugvajski teritorij bio je predmetom spora novonastalih država Brazila i Argentine. Brazil je prikljucio podrucje 1821. pod imenom Provincia Cisplatina, ali nakon pobune 25. kolovoza 1825 Urugvaj je izvojevao neovisnost potvrdenu ugovorom u Montevideu 1828.
Domorodacko stanovništvo Indijanaca Charrúa je tijekom tri stoljeca kolonizacije desetkovano, a taj je proces kulminaciju doživio 11. travnja 1831. u masakru kod Salsipuedesa kojeg je vodio general Fructuoso Rivera, prvi predsjednik Urugvaja. Posije tog datuma preostali Charrúe su raspršeni i njihova je kultura prestala postojati, iako charrúanska krv još uvijek tece žilama mnogih Urugvajaca kao rezultat miješanja španjolskog i indijanskog stanovništva u kolonijalno doba. Cetiri pripadnika naroda Charrúa – Senaqué, zatim voda Vaimaca Pirú, ratnik Tacuabé i njegova žena Guyunusa – odvedeni su 1833. u Pariz i tamo pokazivani kao cirkuska atrakcija.
U drugoj polovici 19. stoljeca Urugvaj je sudjelovao u Ratu trojnog saveza (s Brazilom i Argentinom) protiv Paragvaja.
Zemljom je vladao niz izabranih, ali i imenovanih predsjednika, prolazila je kroz povremene sukobe sa susjedima, doživjela politicke i ekonomske fluktuacije i modernizaciju te velik priljev imigranata, najviše iz Europe. Za mandata predsjednika Joséa Batllea y Ordóñeza Urugvaj je postao napredna država sa složenim sustavom socijalne zaštite; vecim dijelom 20. stoljeca zemlja je bila ravnopravna europskim nacijama. Zbog naprednog socijalnog sustava i stabilne demokracije Urugvaj je dobio nadimak "Švicarska Latinske Amerike".
Urugvajsko se gospodarstvo temelji na izvozu poljoprivrednih proizvoda. Dva su svjetska rata donijela zemlji blagostanje zbog povecanog izvoza žitarica i govedine u ratom opustošene europske zemlje. Nakon drugog svjetskog rata svjetske cijene prehrambenih proizvoda naglo su pale što je prouzrocilo velike probleme urugvajskoj privredi. U 1960-ima se poceo raspadati sustav socijalne zaštite. Vlada je izgubila potporu javnosti, osobito studenata, radnika i obitelji niže socio-ekonomske klase koji su najjace osjetili posljedice prilagodbe na marginalizaciju poljoprivrede u svjetskom gospodarstvu. Na krizu je nasiljem odgovorila radikalno lijeva skupina Tupamaros što je potaklo vladu da pojaca represivne mjere, ukljucujuci i ukidanje osobnih prava pod predsjednicima Jorgeom Pachecom Arecom i njegovim nasljednikom Juanom Maríom Bordaberryjem. Na koncu je 1973. vlast u zemlji preuzela vojska, cime je zapocelo 11-godišnje razdoblje diktature u nekoc najstabilnijoj demokraciji na kontinentu. Demokracija je ponovno uspostavljena 1984. izborom Julia Maríe Sanguinettija za predsjednika

SURINAM

Republika Surinam (bivša Nizozemska Gvajana) je zemlja na sjeveru Južne Amerike. Nalazi se izmedu Kooperativne Republike Gvajane i Francuske Gvajane. Na jugu ima granicu s Brazilom, a na sjeveru izlaz na Atlantski ocean.

Nizozemci su dobili potpunu kontrolu nad Nizozemskom Gvajanom pri kraju Drugog Englesko-nizozemskog rata, Sporazumom u Bredi 31.srpnja 1667. Nizozemska Gvajana je postala autonomna pokrajina Nizozemske 1954-te godine, da bi potpunu nezavisnost stekla 1975-te. Vojni režim koji je predvodio Dési Bouterse vladao je zemljom 80-tih, a demokracija i demokratska vlada je ponovno uspostavljena 1991. godine.